Smrznuće srca vjetrovi stûdi
Čovjeku čovjek postaće vuk
odavno tako pričaše ljudi !
kad li ću čuti radosti hûk ?

A pretke moje zelena trava
I busen tvrdi, negdje pokriva
krv nije voda, riječ je prava !
sjećanja stara opet su živa.

“Sačuvaj vjeru u dragog Boga
ponosan budi i pošten sine ”
naučih sve to od roda svoga
savjete mudre i r’ječi tihe.
“Ko ljubav sije – ljubav i žanje
istinu uv’jek govori samo !
Gdje god da nađeš ti uzmi znanje
gdje gr’jeh se čini, ne idi tamo ! ”

Beretka crna u ruci tespih !
preda mnom stoji slika mog djeda
naljepši želim napisati stih
al’ uzdah jedan pisat’ mi ne da !

Šamija b’jela, dimije žute
Uoči Petka ruke oknivene
ka pjesmi mojoj nađoše pute
ah prošlost divna dio je mene !

“Sačuvaj vjeru u dragog Boga
ponosan budi i pošten sine ”
naučih sve to od roda svoga
savjete mudre i r’ječi tihe.
“Ko ljubav sije – ljubav i žanje
istinu uv’jek govori samo !
Gdje god da nađeš ti uzmi znanje
gdje gr’jeh se čini, ne idi tamo ! “