Sabah stiže, puklo Džemre,
Obuzelo ono mene.
Sjetim Te se i spomenem,
Oko duše iz sna prenem.
Ovaj uzdah drobi stijene,
Nosi tugu, liječi verem.
Novi dan Ti poklonjen je,
Kažu ptice rasanjene.
Moje srce svanulo,
U njem’ sunce granulo!
Širim ruke, nebo grlim,
Moj Sultane, Tebi zurim!
****
Dok me grane zovu, mašu,
Da napunim srca čašu,
Rosom Aška, zorom sašlu,
U beskrajnu bašču našu,
Bulbul mi u jednom dašku
Kaze: Gledaj cvjetnu čašku.
Ko ne miri’ Aška cvijeće,
Nikad se probudit’ neće.
Moje srce svanulo,
U njem’ sunce granulo!
Širim ruke, nebo grlim,
Moj Sultane, Tebi zurim!