Otkada si otišo ti
pod zelenim, hej, bajrakom,
ja veremim, prste lomim
u noći, danu svakom.

Hej, da mogu da poletim
i na kabur tvoj da sletim,
hej, pa da tu s tobom snijem
i dušu tvojom grijem!

Svaki je dan Kerbela – dan

Gdje si sad, Husejine?
Gdje ti je stan, Husejine?

Probudi me iz noćnog sna
košulja ti mirisna!

Trava je sad jastuk tvoj fin,
a jorgan b’jel krvav ćefin!

Mešhed tvoj na dunju miri,
mirise polje širi!

Svaki je dan Kerbela – dan,
Vehnem za tobom, mili!