Kad me tvoj nađe pismo,
sa bismillom na početku,
stala sam na svakom retku,
uzvrćala pažnjom istom.
Ti osvjetli mračne dane,
Iz Kudussa Sulejmane.

Sa nebijji Sulejmanom,
došla sam do praga tvoga.
Primi uzdah srca mogga,
ej, Vlasniče carstva oba.
Sa nebijji Sulejmanom,
došla sam do praga tvoga.
Drugu Sa’bu nađoh sada,
a najljepšoj tek se nadam.

Kad prijestolje spazih svoje,
ispod tih kubeta plavih,
svoju Sa’bu zaboravih,
otkrih Božije perivoje.
Bez Allaha život vehne,
Care dina spasi mene.